Dagrada 750 Sport
Čelična ptica u tijelu automobila
Danas je samo jedan primjerak iz 1949. godine preživio od samo tri ikada napravljena, što ga čini jednim od najrjeđih dragulja italijanske autoindustrije...
Dok je Italija 1949. godine još uvijek čistila šut sa svojih ulica, u malim radionicama sjeverno od Milana rađao se poseban oblik prkosa i brzine. Angelo Dagrada, vizionar kojeg su s razlogom zvali "Čarobnjak brzine", stvorio je remek-djelo koje nije služilo za pokazivanje bogatstva, već za surovu borbu na asfaltu te ga nazvao Dagrada 750 Sport.
Dvosjed nije bio proizvod korporacije, već rezultat ručnog rada, zavarivanja cjevastih šasija i kovanja aluminijuma pod svjetlima garaže koja je više ličila na vazduhoplovni hangar nego na fabričku traku. Njen najpoznatiji vlasnik, Franco Bordoni-Bisleri, bio je heroj neba sa devetnaest vazdušnih pobjeda u Drugom svjetskom ratu, a upravo je u ovom automobilu pronašao jedinu mašinu koja mu je mogla vratiti adrenalin iz pilotske kabine. Zvao ju je svojom pticom, a s obzirom na nevjerovatnu lakoću konstrukcije od svega 340 kilograma, taj opis je bio savršeno precizan.
Srce ovog trkača je legendarni Giannini G1 motor, koji je nastao na bazi bloka Fiata 500 Topolino, ali je uz ugradnju Siata glave motora i dvostrukih karburatora postao prava mala zvjerka od 60 konjskih snaga. To možda zvuči skromno u modernim okvirima, ali u kombinaciji sa malom težinom dobijen je omjer od tek 6,2 kilograma po konjskoj snazi, što je ovu Dagradu činilo bržom i agilnijom od tadašnjih Porschea 356 ili ranih serija 911-ke.
Na stazi se to pretvaralo u surovu realnost za konkurenciju, jer je automobil tokom svoje karijere učestvovao na 34 trke, zabilježio čak 17 pobjedničkih postolja i odnio 11 pobjeda, ostavivši neizbrisiv trag na događajima poput čuvene Mille Miglia 1950. godine. Sa maksimalnom brzinom koja je dostizala 160 kilometara na čas, vožnja ovog automobila je bila bliska letenju, naročito jer vozač sjedi direktno na osovini, bez ikakvih filtera ili servo uređaja koji bi ublažili povratne informacije sa staze.
Danas je samo jedan primjerak iz 1949. godine preživio od samo tri ikada napravljena, što ga čini jednim od najrjeđih dragulja italijanske autoindustrije. Nakon što je decenijama bio sakriven od očiju javnosti, automobil je ove godine godine prošao kroz potpunu mehaničku restauraciju i spreman je da ponovo krene na trke.
Njegova ljepota leži u nesavršenosti ručnog rada, gdje se pod određenim uglom još uvijek vide tragovi čekića na aluminijumskoj koži, svjedočeći o vremenu kada je duša mašine bila važnija od softvera.
Pokretanje ovog motora je i dalje svojevrsna ceremonija koja zahtijeva ručno punjenje karburatora i strpljenje, jer on ne radi za vozača, već sa njim. Kao dio Registro 1000 Miglia, jedinstveni Dagrada-Giannini nije samo muzejski eksponat, već živi spomenik vremenu kada su automobili bili sirovi, glasni i beskrajno iskreni.