Vremeplov – Ford Sierra

Model koji je Ford umalo koštao opstanka

Ford Cortina bio je automobil namijenjen prosječnom čovjeku: pristupačan, jednostavan, naočit, izdržljive mehanike, prosječan, običan, ali omiljen. Kada je došlo vrijeme da se pravi nasljednik, pojavili su se prvi izazovi, jer je jedan model paralelno trebalo da zamijeni i Taunus. Iako je Ford javno hvalio svoj revolucionarni dizajn, iza zatvorenih vrata rukovodioci su već gubili pozicije...

09 April 2026

---

„Projekat Toni” bio je radni naziv ideje iza koje je stajao eksperimentalni projekat koji je imao zadatak oblikovati budućnost automobilske industrije u segmentu. Od početka su se povlačila pitanja o opstanku ideje da proizvođač „razumnog prevoza” napravi takav korak ka futurizmu i egzotici zbog koje bi, umjesto Citroënovim stopama, mogao krenuti stopama NSU-a ka potpunom kolapsu zbog nepromišljenosti. Ipak, uprava Forda je odobrila ono u što su danima gledali na zidu svojih ureda. 

Robert Lutz, budući predsjednik Forda Evrope, dao je kolegi Donu Petersonu crtež sa natpisom „Gledaj svakodnevno dok se ne navikneš na njega”. Takav pristup dizajnu je urodio plodom i Ford je odobrio „Projekat Toni”. 

Dvije godine i ulaganje od 1,2 milijarde dolara bilo je potrebno da se nakon inženjeringa automobila, njegove pripreme za proizvodnju i prepravke proizvodnih linija Forda udahne život prvom Fordu Sierri. Upravljanje projektom prepušteno je Uweu Bahnsenu, čovjeku koji se smatra glavnim krivcem za elegantne linije fastbek karoserije novog modela. Zapravo, novi model je dobrim dijelom baziran na prototipu Probe III predstavljenom 1981. godine na sajmu automobila u Frankfurtu. 

Danas gledano, Probe III je temelj Sierre, a ne „Projekat Toni”, samo što su izrazito aerodinamične karakteristike sa zatvorenim stražnjim točkovima nešto ublažene kako bi ih prosječan kupac lakše „sažvakao” i prihvatio. No, takvi potezi nisu negativno utjecali na konačnu računicu u smislu aerodinamike, utemeljene u auto-industriji pojavom Audija 100 (serija C3), pa je koeficijent Sierre (0,34) bio lošiji samo od Citroëna GS i Porschea 924. Praktično niko od direktnih konkurenata nije mogao prići ni blizu sa svojim rezultatima. Kasnije se radilo i na tzv. „aeroback” modelu i sportskoj seriji XR4i, koja je zbog preinaka na karoseriji i dvostrukog stražnjeg spojlera (kasnije simbol Coswortha) imala koeficijent od svega 0,32 – impresivno za početak osamdesetih godina. 

Sierra je, dakle, imala zaista futurističke elemente i upravo su oni predstavljali najveći izazov upravi. Stoga je donesena odluka da se „tradicionalistima” ipak malo dodvori. Ponuđene su i stilizovana maska hladnjaka s rebrima i ravna prednja maska upotpunjena ugrađenim dodatnim svjetlima u najjačim paketima opreme Ghia i XR4i, koji su takvim potezima definisani kao predmeti želje. Sve je to završeno potpuno ravnim ratkapama na točkovima, prvim takvim na evropskim Fordovima.

Unutrašnja priča bila je mnogo konvencionalnija, iako je „vukla” na ergonomski komandni centar kakav su preferirali BMW i Saab. Još jedna neobična ideja bila je upotreba dvije različite instrument-table u zavisnosti od opreme: modeli GL, Ghia i XR4i imali su dublju tablu, dobili su sistem za odlaganje kaseta Fischer C-Box i četverosmjernu džojstik kontrolu za balans stereo-sistema, što su bili veliki prodajni aduti 1982. godine. Također, ovi paketi opreme mogli su ponuditi i sisteme ranije rezervisane samo za luksuzne igrače poput upozorenja na nizak nivo tečnosti ili istrošenosti kočionih pločica. Tu su bila i upozorenja na kvar sijalice, otvorena vrata ili nisku vanjsku temperaturu. Danas to ne izgleda ništa posebno, ali u doba prelaska sa Cortine to je bio ogroman napredak. 

Paradoks dizajnerskih odluka – Iako je za „Projekat Toni” napravljeno nekoliko alternativnih prijedloga dizajna unutrašnjosti, od samog početka kreacije vjerovalo se da je prvi prijedlog najbolje rješenje, a da su svi ostali bili samo puki pokušaji.

Uprkos činjenicama da je ispod napredne karoserije Sierra bila skroman automobil (nekako se morala zadržati pristupačna cijena), da je zadržala pouzdanu mehaniku uz nekoliko sitnih, ali osjetnih unapređenja, te imala poznate motore sa povećanom efikasnošću nakon finog podešavanja, ipak nije naišla na odobravanje kupaca. Naprosto, konzervativni kupci teško su se navikavali na prednosti hečbek karoserije. Čak je i model koji je Sierra mijenjala bio prepreka njenom proboju na tržište, ponajviše zbog cijene koja je bila oborena do nivoa da su se zastupnici Forda odricali skoro kompletne marže kako bi prodali nagomilane Cortine u periodu početka proizvodnje Sierre 1982. i 1983. godine. 

Ford je odobrio dilerima 10% niže cijene (559 funti po automobilu u Velikoj Britaniji), a kalkulacija je govorila da se mogao dobiti popust i do 30% u odnosu na raniju prodajnu cijenu, pa se Cortina Ghia mogla imati u dvorištu za cijenu osnovne Sierre. Tržišni udio Forda u Britaniji od 30% počeo se topiti, dok je u ostatku Evrope publika primat počela davati novonastalom koncernu u vlasništvu Volkswagena ili Opelovoj Asconi (u Britaniji Vauxhall Cavalier). Jednostavno, Sierra se činila preskupom. Zbog toga je kompanija počela paničariti i praviti ozbiljne poteze. Prvo su britanskom tržištu ponudili Escort u limuzinskoj karoserijskoj verziji (Ford Orion), a onda su počeli padati otkazi. Uwe Bahnsen postao je „žrtveno janje” za cijeli „Projekt Toni” i na kraju je zauvijek napustio Ford. Dizajner Patrick Le Quement također je napustio studio u Merkenihu (u početku odlazeći u Detroit), umjesto da naslijedi Bahnsena na mjestu šefa dizajna Forda Evrope. 

Jeste li znali – Ford Sierra je zbog revolucionarnog dizajna i impresivne pojave 1982. godine bila izložena u londonskom muzeju „Victoria & Albert”. 

Ford nije odustao od Sierre, naročito jer su kupci vremenom počeli uviđati prednosti hečbek karoserije, ali i otkrivati nove kvalitete koje je mogla ponuditi. Dobrim dijelom je i PR odjel u saradnji sa medijima uradio kvalitetan posao pa su prodajne brojke postepeno rasle. Godine 1987. porodica Sierra je proširena sedan verzijom Sapphire. Odisala je višim nivoom elegancije, a imala je čak 77 novorazvijenih dijelova karoserije sa kojima se Sierra približila vrhunskom modelu Scorpio, a preko 1200 novih dijelova bilo je potrebno za redizajn, koji je uslijedio dvije godine kasnije. Unaprijeđeni su brojni elektronski sistemi, proširena ponuda motora, do 1989. godine nepouzdane dizelske jedinice porijeklom iz Peugeota zamijenjene su 1,8-litarskim motorom Endura-D. 

Između 1991. i posljednjih primjeraka u salonima 1993. godine, niz postepenih poboljšanja i pažljivo izvedenih izmjena osigurao je da Sierra ostane prisutna u javnosti i na cestama. Kako bi smanjio troškove proizvodnje, Ford je promijenio instrument-tablu i uveo jeftiniji, ali vizuelno privlačniji „jednokomadni odljevak”. Što je još važnije, u ranim 1990-im, opterećenim kriminalom, sigurnosni sistemi uvedeni su u cijelu ponudu. U pogledu izgleda dodani su suptilna nova maska hladnjaka i odbojnici u boji karoserije, zajedno s posebnim završnim serijama pod nazivima Azura, Chasseur i Quartz. Sve u svemu, Fordov marketinški odjel znao je šta radi. Do samog kraja, Sierra se držala među deset najprodavanijih modela (3.470.524 proizvedenih primjeraka širom svijeta), ostala je vrlo popularna do kraja s vrlo malo neprodanih primjeraka nakon lansiranja Mondea.

Cosworth Sierra

Ford Sierra RS Cosworth postao je legenda zahvaljujući izuzetnim uspjesima u moto-sportu krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Razvijena u saradnji s Cosworthom, s turbo punjenim dvolitarskim motorom i pogonom na zadnje točkove (kasnije i na sva četiri točka), dominirala je u Touring prvenstvima širom Evrope. Najveće uspjehe ostvarila je u British Touring Car Championship-u (BTCC), DTM-u i Svjetskom prvenstvu turističkih automobila, gdje je često pobjeđivala jače i skuplje konkurente. Posebno je bila poznata po verziji RS500, koja je dodatno unaprijeđena za trke i postala gotovo nepobjediva u svojoj klasi. Zahvaljujući tim uspjesima, Sierra Cosworth je snažno doprinijela sportskom imidžu Forda i danas se smatra jednim od najuspješnijih trkaćih sedana svog vremena.

Kako je Sierra postala pjesma grupe Queen

Ford je znao da početkom 1990-ih Sierra živi na posuđenom vremenu, pa je pokrenuta velika reklamna kampanja kako bi se podigao imidž marke. Na krilima velikog uspjeha u moto-sportu sa Sierrinim RS Cosworthom, Ford je udružio snage s Brianom Mayom, gitaristom grupe Queen, koji je blago izmijenio tekst manje poznate pjesme „Driven By You”. Reklamni slogan „Everything We Do Is Driven By You” ubrzo je postao gotovo općeprihvaćena fraza zahvaljujući epskom jednominutnom TV spotu, a svi novi Fordovi automobili nosili su slogan na zadnjem staklu.