Vremeplov – Toyota AE86 Hachi-Roku
Bila jednom jedna Corolla, Toyota Corolla
Toyota Corolla je najprodavaniji automobil na svijetu svih vremena. Isporučeno je preko 50 miliona jedinica ovog automobila otkako je prvi primjerak ugledao svjetlo dana daleke 1966. godine. Vrtoglava brojka dovoljno govori koliki je uticaj imala na automobilsku scenu u svojih 12 generacija do danas. Međutim, u tom nizu postoji jedan model koji nije bio rezultat promišljanja, niti je kreiran da bude legenda. On je to samo tako postao...
Automobilska historija puna je projekata „haj'mo napraviti nešto revolucionarno” koji su, čini se, isforsirano postali legende. Ima tu priče i o nekom hiru, inatu, odbacivanjima i na kraju se „posreći” da krajnji produkt bude prepoznat i dobije status vrijedan poštovanja. Ruku na srce, malo je onih priča koje su same od sebe prerasle u legendu. Jedna takva jeste priča o Toyoti Corolli AE86.
.webp)
Hachi-roku” je popularni nadimak ovog modela, a danas služi i kao osnova zvanja modernih kupea GT86 i GR86, inspirisanih filozofijom modela AE86. Jednostavno, radi se o japanskom načinu čitanja broja 86: „hachi” znači osam, a „roku” znači šest. Dakle, nadimak dolazi direktno iz oznake modela Toyota Corolla AE86 i u početku nije imao nikakvo posebno značenje osim tehničke oznake. Međutim, kroz vrijeme, posebno zbog moto-sporta i uticaja serijala „Initial D”, „hachi-roku” je postao simbol cijele filozofije tog auta, pa se danas koristi gotovo kao ime, a ne samo kao broj.
Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka svijet je zahvatila groznica prelaska na automobile sa prednjim pogonom zbog jeftinije proizvodnje, niže cijene finalnog proizvoda i tehnološke evolucije koja je omogućila štedljiviju koncepciju automobila. Početkom osamdesetih je groznica prerasla u globalnu epidemiju pa je i velika Toyota oboljela od ovog sindroma. Da bi preživjela, morala se prikloniti trendu i novu generaciju svog masovnog automobila kreirati kao automobil sa prednjim pogonom.
Glavni čovjek iza šire platforme E80 Corolla bio je Fumio Agetsuma, koji je vodio razvoj te generacije, uključujući odluku da se većina modela prebaci na prednji pogon. Na svu sreću, on je bio i ključni igrač u odluci da se paralelno sa novom koncepcijom zadrži i jedna varijanta automobila sa stražnjim pogonom, a kao izlika za takvu odluku mu je poslužila logična pretpostavka da i dalje postoji baza vozača i motosportskih entuzijasta koji traže, za to doba, klasičan pogon.
Tako je u okviru generacije E80 ostavljen jedan model s kojim se pravio kompromis, model AE86, koji je u suštini bio lagani pristupačni kupe baziran na prethodnim Corollama sa stražnjim pogonom, poput serije TE71. Upravo ovdje dolazi do izražaja napuštanje gorepomenute filozofije „haj'mo napraviti nešto revolucionarno” i priklanjanje filozofiji „napravimo najbolju moguću verziju onoga što već imamo”, jer su inženjeri zadržali laganu konstrukciju, jednostavnu mehaniku, dobar balans i motor koji boli obrtaje, a takva kombinacija se kasnije pokazala ključnom za uspjeh.
Za divno čudo, iza serije E80 i modela AE86 nije bilo nikakvih dramskih sukoba unutar Toyotinog tima, osim strateškog pritiska i nekoliko dilema oko prelaska na novu koncepciju. Sve je teklo glatko i predvidivo jer niko nije imao nikakve tendencije da automobil učini legendarnim. Tako je AE86 u početku služio kao primjer organizacijske fleksibilnosti kompanije i vrhunske sposobnosti da se preklope stara i nova filozofija. Proizvodnja je krenula 1983. godine, a kako se nije radilo ni o čemu specijalnom, nije bilo ni velikih premijera. Zapravo, prve prodajne verzije su uključivale dva oblika automobila Corolla Levin i Sprinter Trueno.
Imena Levin i Trueno postoje još od sedamdesetih godina, a predstavljaju paralelne verzije sportskih Corolla koje su prodavane u Japanu kroz različite prodajne mreže. U slučaju modela AE86 razlikovale su se u karoserijskom obliku, gdje je Trueno imao „pop-up” farove i sprinter liniju, a Levin pripadao liniji Corolla sa fiksnim svjetlima. Ispod karoserije su bili tehnički identični automobili.
Što se tiče „duše” samog AE86, ona zapravo dolazi iz kombinacije dva odjela: šasijskog tima koji je nastavio evoluciju postojeće RWD platforme, i motornog tima, koji je radio na Toyota 4A-GE agregatu u saradnji sa Yamahom. Taj motor je bio ključan jer je dao smisao cijelom projektu, a bez njega bi AE86 ostao samo još jedna obična Corolla kupe verzija. Volio se „vrtjeti”, bio je brz u odzivu, imao jednostavnu konstrukciju i služio kao idealna osnova za moto-sport. U kombinaciji sa laganim i jeftinim automobilom tržište je nenadano i neplanirano dobilo idealan osnovni paket za moto-sport, što je i nagradilo velikom potražnjom.
U Japanu se brzo uvukao u amaterski moto-sport i planinske vijugave ceste, gdje su do izražaja došle njegova ravnoteža i predvidivost. Tu dolazi i uticaj vozača poput Keiichija Tsuchiya, koji je popularizovao kontrolisano proklizavanje (praktično udario temelje danas megapopularnom driftu) upravo s automobilima koji su imali laganu konstrukciju, ne previše snage, stražnji pogon i upravljivost s kojom je postajao „čitljiv” i lako opraštao greške neiskusnih vozača. Tokom devedesetih, kada su jači i moderniji automobili već dominirali, AE86 je počeo dobijati drugi život kao platforma za tjuning. Ostao je jednostavan, relativno jeftin i mehanički pristupačan, što je značilo da su ga entuzijasti mogli popravljati, modificirati i voziti bez velikih troškova. Upravo tada se počeo graditi njegov identitet „vozačkog auta”, onog koji nagrađuje vještinu.
Pravi globalni skok u popularnosti dolazi kasnije kroz Initial D krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih. Taj serijal je pretvorio AE86 u simbol: skroman auto koji pobjeđuje jače protivnike zahvaljujući vozaču i tehnici. Iako je priča dramatizovana, efekt je bio stvaran i brzo se pojavila nova generacija entuzijasta širom svijeta koja je počela tražiti AE86.
Kako su godine prolazile, dogodilo se nešto klasično: broj očuvanih primjeraka je opadao (mnogi su uništeni u vožnji ili prepravljeni), dok je potražnja rasla. Danas AE86 više nije budžetski auto, jer je postao kolekcionarski komad koji krasi originalna filozofija: lagan, jednostavan i fokusiran na vožnju. Drugim riječima, kult nije nastao zato što je bio savršen, nego zato što je bio dovoljno poseban u pravom trenutku, a ljudi su to prepoznali tek kasnije.
Motor kao dio formule uspjeha
Zajedno sa novom generacijom Corolle razvijan je novi motor sa oznakom 4A-GE. Tehnički gledano, riječ je o benzinskom agregatu s atmosferskom opskrbom zrakom koji je s 1,6 litara zapremine bio u stanju isporučiti između 112 i 165 KS, zavisno od verzije. Dugo je bio u proizvodnji, od pojavljivanja u modelu AE86 1983. sve do 2000. godine, a zbog iznimne pouzdanosti i sposobnosti da se vrti na velikim obrtajima našao se u upotrebi kod brojnih sportskih modela Toyote, među kojima je uz AE86 najzvučnije ime MR2.
Motor je imao aluminijsku glavu u kojoj su stanovale dvije bregaste osovine (DOHC koncepcija), dok se u bloku nalazilo više ventila (16 ili 20). Zbog svoje jednostavne mehanike, izdržljivosti i mogućnosti preinaka, 4A-GE ostaje popularan među tjunerima i trkaćim entuzijastima. Njegov zvuk i karakter često se povezuju sa „zlatnim dobom” Toyotinih sportskih automobila, a motor i danas služi kao temelj za mnoge „swap” projekte i restauracije.
Druga runda preklapanja stare i nove filozofije
Model AE86 je postao toliko važan da ga Toyota koristi kao platformu za testiranje budućnosti automobila, što je ogroman kontrast u odnosu na to da je nekad bio samo „obična” Corolla. Na sajmu automobila u Tokiju Toyota je predstavila dva koncepta: električni AE86 BEV, zasnovan na Levinu, koji ima potpuno električni pogon ali zadržava manualni mjenjač i kvačilo kako bi simulirao tradicionalni osjećaj vožnje, te AE86 H2, baziran na Truenu, koji koristi originalni motor Toyota 4A-GE prilagođen da radi na vodik, čime pokušavaju sačuvati karakter klasičnog motora bez fosilnih goriva.
Suština oba koncepta je odgovor na pitanje kako zadržati „dušu” automobila poput AE86 u eri elektrifikacije, a sama činjenica da je Toyota izabrala baš taj model pokazuje koliko on ima simboličnu i emocionalnu vrijednost unutar firme i među entuzijastima.